- Dragane, kako je beba Vukas? Rekli su mi da joj je sinoć doktor Boloban promijenio terapiju i uključio jači antibiotik. Kakvo je tvoje mišljenje? - pitao je doktor Damir Dado Jaganjac, fizijatar u banji u Fojnici i čovjek kojeg poznajem od svojih brucoških dana...
- Da, doktor Hamdo je sinoć kontrolisao CRP i, nakon što je vidio da je u porastu, uključio je cefalosporinski antibiotik treće generacije a isključio našu protokolarnu početnu antibiotsku terapiju sa Penbritinom i Garamicinom. Dado moj, iskreno govoreći, meni je maleni dobar i ja bih ga otpustio kući! - kažem prijatelju kojeg sam upoznao na samom početku svog studiranja medicine u Sarajevu i sa kojim sam, kao i sa njegovim mlađim bratom Amirom, uvijek imao finu prijateljsku relaciju... Upitam ga, naravno, i za Amira.
- Dobro je, postao je predsjednik Vrhovnog suda Federacije BiH. Amir je ozbiljan i vrijedan pravnik! Nego, Dragane, pazi da ne pogriješiš u procjeni zdravstvenog stanja tog djeteta. Imaju njegovi dosta veza u gradu, a i sam znaš kakva je politička situacija... - savjetovao je, Dado, svog mlađeg kolegu i prijatelja.
- Vidio sam! Telefon zvoni od kad' sam ušao u ljekarsku sobu. Zvali su me i iz kabineta kantonalne ministrice zdravlja Zehre Dizdarević... Druže moj, slučajno sam podigao slušalicu kada si ti pozvao. Kao da sam predosjetio da zove neko ko mi je drag. Ne mogu se cijeli dan javljati na telefon i davati informacije, imam danas previše posla, sedam carskih rezova je najavljeno...
- Važi! Idi, radi! Drago mi je da sam te čuo! Čuvaj se!
- Hoću, Dado, čuvaću se, hvala ti!
CRP je skraćenica od C-reaktivni protein. Radi se o vrsti proteina koji se nalazi u krvi, tačnije krvnoj plazmi, a stvara se u jetri koja prilikom neke upale, bakterijske infekcije ili zapaljenja stvara veće količine ovog proteina kako bi pomogla imunom sistemu u odbrani organizma od stranih napadača. CRP vrijednosti se same po sebi ne mogu koristiti za postavljanje definitivne dijagnoze, ali predstavljaju vrlo bitan podatak kojeg su se kolege, u smjenama prije moje, uključivši antibiotsku terapiju novorođenoj bebi očigledno držale. A možda su im i telefonski pozivi, kojih je sigurno bilo i prethodnog dana, uticali na pojačanu opreznost...
Bilo kako bilo, u konkretnom slučaju, nakon obavljenog pregleda u jutarnjoj viziti i sticanja vlastitog utiska o zdravstvenom stanju novorođenčeta, na povišen CRP sam gledao samo kao na opšti marker koji jeste povišen, ali i da se razlozi za takve njegove vrijednosti ne nalaze u upali bebinih organa. Znajući da je kod trudnica na kraju trudnoće CRP često povišen, a majčina krv teče i bebinim tijelom, bio sam siguran da je to razlog povišenih vrijednosti prvog CRP nalaza. S obzirom na to da beba prilikom rađanja ne može da izbjegne bakterijsku floru u porođajnom kanalu, naknadni skok vrijednosti u kontrolnom nalazu CRP-a povezivao sam sa reakcijom jetre na kontakte bebine kože sa tim bakterijama. Smatrao sam da su upravo to razlozi povišenih vrijednosti C-reaktivnog proteina kod bebe Vukas. I onog prvog, a i onog kontrolnog od prethodne večeri...
- Vaš sin je dobro! Da nije uključena antibiotska terapija i da uzorak njegove krvi nije odnijet na bakteriološku analizu, danas bih ga otpustio. - mirno sam rekao gospodinu Vukasu, ocu malog pacijenta zbog kojeg su mi telefoni neprestano zvonili. I službeni, i lični.
- Pa šta da uradimo, doktore?
- Rekao sam Vam šta mislim. Razmislite i Vi. Meni je najlakše da, pred kraj smjene, na bebinom kartonu stavim strelicu i produžim uključenu terapiju. Međutim, ubijeđen sam da u bebi nema bakterija koje izazivaju bolest i spreman sam da je otpustim. Ipak, zbog formalnih stvari ja to ne mogu da uradim, tako da biste Vi morali potpisati da bebu sa klinike iznosite na vlastitu odgovornost.
- Razmisliću, doktore, i doći u toku dana.
I nakon Amelovog odlaska, a tako se zove otac mog drugara Afana, telefoni nisu prestajali da zvone. Nastala je opšta konfuzija. Prvo strah za bebin život, a onda, svega nekoliko sati kasnije, "rekao doktor Dragan da beba može kući"...
- Doktore, odlučio sam! Idemo kući! Ali, molio bih Vas da podijelite odgovornost sa mnom i da nam, ovih dana, dođete na Podhrastove i pregledate bebu. Hoćete li? - pitao je Amel, ulazeći u ljekarsku sobu, u poslijepodnevnim časovima.
- Naravno da ću doći! Upišite broj mog telefona...
Godine su prošle od tada... Enida, Afan i Amel su moji prijatelji i prijatelji moje porodice. Često, kroz osmijeh, spomenem Amelovu rečenicu koju je izgovorio nekoliko mjeseci nakon Afanovog rođenja: "Doktore, svuda Vas hvalim, ali da niste bili u pravu na sva usta bih Vas kudio!"
Na kraju priče da napomenem da je nalaz uzorka bebine krvi poslatog na ispitivanje da se vidi da li u njemu ima bakterija ili nema, a koji je stigao šesti dan od dana uzimanja, bio uredan. Rekao sam to Vukasima uz nezaboravnu baklavu, koju je Amelova majka pripremila za svoju snahu kad' joj dođe kući sa unukom...
(Dr Dragan Đokanović, 13. maj 2021)
