- Doktore moj, imam jednu molbu! Zovem radi kolege sa posla. Kćerka mu ima zdravstvenih problema. Kašlje već tri mjeseca. Idu od ljekara do ljekara, ali kašalj nikako da prestane. I on i njegova supruga vrlo su uznemireni i zabrinuti. Zna da Vi pratite moju djecu pa me zamolio da Vas pitam koju biste mu kliniku preporučili da odvede malenu na ispitivanje. Mogu li da mu dam Vaš broj telefona? - pitao je Danijel, želeći da pomogne svom kolegi.
- Možete, Danijele, slobodno mu dajte. Neka se pozove na Vas i sve će biti u redu.
- Hvala, moj dobri doktore!
Nakon nekoliko sati pozvao me Danijelov kolega Milorad i ispričao o problemu koji je i te kako pritiskao njega i njegovu suprugu.
- I Danijel mi je dosta toga rekao... Ipak mislim da nam je najmudrije da pregledam djevojčicu pa da nakon toga vidimo šta ćemo i kako ćemo.
- Važi doktore, kada biste mogli da dođete do nas?
- Mogu tek večeras.
- Nije problem, čekaćemo Vas...
- Dobro veče! Kako ste? Ko je ova slatka djevojčica koja se ovako lijepo smjestila u majčinom krilu?- pitao sam kroz osmijeh, ušavši u sobu za Miloradom koji me, te večeri, i dočekao na vratima svog stana.
- To je naša Teodora, doktore! - odgovorila je majka, milujući kćerkicu po kosi.
Stavljajući ljekarsku torbu na sto primijetio sam bljedilo na djevojčicinom licu, vrlo izražene podočnjake i gomilu igračaka u uglu dnevnog boravka. Uglavnom plastičnih...
- Oprostite, mogu li da odem u kupatilo da operem ruke.
- Možete, doktore, naravno! Pokazaću Vam gdje je.
- Samo Vi sjedite, molim Vas! Ne morate mi pokazivati. Vidio sam gdje se kupatilo nalazi, a čuo sam i mašinu za veš.
Čim mi je Milorad otvorio ulazna vrata da uđem, osjetio sam snažan miris deterdženta od kojeg se nije moglo pobjeći ni u prostoriji u kojoj su bile majka i kćerka...
Vidjevši i onoliko igračaka u sobi, mnogo toga postalo mi je jasno i prije negoli sam počeo sa pregledom djevojčice...
- Vašoj kćerki nije potrebno nikakvo kliničko ispitivanje. Neće joj trebati ni lijekovi. - rekao sam roditeljima, pregledavši njihovu plavušicu.
Gledali su me iznenađeno.
- Pa šta joj, doktore? Mjesecima neprestano kašlje. Noću ne prestaje...
- Recite mi, molim vas, jesu li vrata kupatila otvorena kad god radi veš mašina?
- Jesu.
- Svaki dan?
- Da! Svaki dan uključujemo veš mašinu.
- Jesu li joj one igračke često u rukama?
- Jesu. Obožava ih!
- Sutra, na kontroli ću vam objasniti zašto Teodora neprestano kašlje i kako je došlo do toga. Vi nju, sada, odvedite negdje na dva sata. Za to vrijeme prozračite prostoriju u kojoj će noćas da spava. Ne smije se u njoj osjetiti nikakav miris. Iznesite i sve igračke... Nazvaćete me ujutro oko 10 časova da mi kažete kako je prošla noć.
- Uradićemo tako!
Milorad se držao dogovorenog termina i nazvao:
- Doktore, poslušali smo Vas. Prozračili smo cijeli stan, odnijeli igračke iz njene sobe i uspavali je. Ovo je prvi put nakon tri mjeseca da je fino spavala. Hvala Vam!
- Drago mi je, Milorade, da vam je noć protekla mirno!
- Doktore, u koje doba danas možete doći da obavite kontrolu?
- Mogu poslije podne, a javiću Vam tačno vrijeme.
- Odgovara nam tako! Bićemo u stanu.
Nakon kontrolnog pregleda objasnio sam roditeljima da njihova djevojčica ima alergijsku predispoziciju i da moraju biti vrlo oprezni i precizni prilikom njenog hranjenja, oblačenja, izbora deterdženta, šampona za kosu, korišćenja omekšivača za posteljinu... Rekao sam im da smo okruženi brojnim alergenima kojih ima u vazduhu, hrani, garderobi, stvarima oko nas. Ni svi odrasli nisu svjesni toga, a djeca pogotovo... Pričao sam im i o štetnom uticaju ftalata na zdravlje djece, a koji se u fabrikama za proizvodnju dječijih igračaka namjerno stavljaju u plastiku da bi ona bila mekana i savitljiva...
(Dr Dragan Đokanović, 31. maj 2021)
